BASNE KOJE ČUVAJU PRIRODU

ZAČARANI KRUG

Iako nezakonito, trovanje divljih životinja u našim krajevima normalizirano je već generacijama. Sredinom prošlog stoljeća, sela su u trovanja išla grupno, bio je to događaj u kojem je sudjelovala cijela zajednica. Nakon što je trovanje postalo ilegalno, ovaj čin nije više bio tako javan, ali je i dalje vrlo prisutan i opasan po ljude, životinje i ekosustav.

Ljudi koji danas truju divlje životinje rade to jer su to vidjeli od svojih očeva, a oni su koristili otrovne mamce jer im je primjer bila generacija prije njih. Da bi izašli iz ovog začaranog kruga, moramo odgojiti jednu novu generaciju, koja će biti svjesna da trovanje divljih životinja nije rješenje i koju ćemo naučiti o važnosti ravnoteže u ekosustava.

NIJE BAJKA, VEĆ BASNA

Kako bismo ovaj problem približili najmlađima, kreirali smo slikovnicu Basne koje čuvaju prirodu. U njoj, u formi basni u stihu, kroz ilustrirane likove vuka, mrava, risa te dobrohotnog lovca na slikovit i djeci razumljiv način objašnjavamo važnost očuvanja prirode i potičemo roditelje na razgovor s djecom o odgovornom postupanju s prirodom i harmoničnom suživotu sa svim živim bićima.

Slikovnicu u digitalnom obliku možete preuzeti ovdje, a možete je naći i na policama dječjih knjižnica diljem Hrvatske.

Mrav se u igri ispred vuka našao
i veliki ga strah zbog tog snašao.

Vuk je širom otvorio usta
kandže oštre diže u zrak
kostriješi mu se dlaka gusta
zubi blješću kroz šumski mrak.

Crvene oči, usta mu se pjene,
a mravac se boji i vlastite sjene!

„Vuče, vuče – znam zašto sliniš i širiš usta,
pojedi me odmah – okej sam kao gulaš
ili juha gusta.”

„Ne boj se, mrave,
- apćiha -
to me sinusi muče!
Vučići moji iz vrtića
stalno donose bacile
- apćiha -
do naše kuće.”

Ris Boris u svojoj se jazbini budi
u njoj nikog nema i tomu se čudi.

Gdje je ris ekipa što hrče po noći
i kune što u mraku sjaje im oči.

Krene on u dugu šetnju šumom
srest će valjda koga, putom, drumom.

Nema vuka da na mjesec zavija
ni bjeloglavog supa da gnijezdo savija.

Gdje su škanjac, štekavac i orao suri
Boris je u panici – dok kroz šumu žuri.

Dotrči uz potok – nema ni zeca ni srne ni ovce
da nisu svi na nekoj lutriji osvojili novce?

Ris Boris sretne lovca pa ga pita
„Kamo su nestale životinje sve
bez njih se ni meni već ne skita?“

Brkati lovac na to mu kaže
„Pojele su neke čudnu salamu i nestale,
da se vrate – ljudima ništa draže.”

Ris će na to
„Svaka čast drveću, potocima i brdima,
ali pusta je šuma
bez životinja u jatima, čoporima i krdima.“

Na vrh grane sleti bjeloglavi sup da odmori krila teška
a ispod drveta dvojici dječaka na pamet padne - velika greška

Uzeše kamenčić pa ga baciše na supa
sup se trznu
oh kako njih dvojica smijali su se skupa.

Onda baciše kamenčić još jedan
supa pogodi u ćelavu glavu
kroz hihot rekoše "Kako je bijedan!"

A sup ruke nema, već samo krila,
teško će im baciti par kamenih projektila.

Ali zato se sjeti čeg se ljudi od ptica boje
malo smrdi, polutekuće je i bijele je boje.

"Baš dobro da sam popio topli kakao
pomoći će mi kako bih bolje - khm khm."
pomisli sup
i onda po dječacima frlljt, pljas, šljap
i tup!

Basna o supu nije dio službene publikacije. 

+4 više

Promocija slikovnice “Basne koje čuvaju prirodu” provodi se i putem knjižnica.