Zašto netko, tko po vokaciji nije kreativac, i vjerojatno nema pretjeranog afiniteta da se profesionalno bavi kreativom (ako ne računamo pomoć klincu oko zadaće iz domaćinstva ili nedavni tečaj dekupaža), osjeti potrebu korigirati stvari koje su radili neki od najboljih stručnjaka u domaćoj oglašivačkoj industriji (Señor team <3). Da se ne muljamo, zaključak je jednostavan i porazan: jer nam ne vjeruju.

Neki su trendovi kratkoga vijeka, a neki ne jenjavaju. Svjedoci smo da u zadnjih par godina, kako u pop-kulturi (modnoj, filmskoj, glazbenoj i gaming industriji), tako i u advertisingu, retro suvereno vlada i ne pokazuje naznake posustajanja. Više o fenomenu nostalgije pročitajte u ovom relativno kratkom intervjuu Luke Pervana za časopis Brend Kultura.

Zvonimira Milevčić copywriterica je u hrvatskoj agenciji Señor. Svoje prve copywriterske korake napravila je na najvećim Señorovim klijentima. Pravopisno i gramatički najpotkovanija osoba u agenciji, pokazala se kao pravi ekspert za longcopy, a svoj talent je posebno pokazala na klijentima poput Megglea, Jägermeistera, Atlantic Grupe i Zagrebačke banke.

Odavno poznata produkcijskim kućama, Zvonimira je svoju nemalu glumačku karijeru u reklamama odlučila zamijeniti onom agencijskog kreativca, a čitanje scenarija zamijenila je njihovim pisanjem. Uz finansije i pravo, završila je i Ženske studije, a čeličnu volju i željeznu disciplinu pokazuje ne samo na agencijskim projektima već i na trail stazama. Prošle godine pretrčala je 110 km (riječima: sto deset) za 19 i po sati. I naredni se ponedjeljak živa pojavila na poslu. True story!

Nina Trumbić je voditeljica projekata na vrlo raznolikom spektru klijenata – od Hrabrog telefona, preko Jägermeistera i Iskona, pa sve do Atlantic Grupe, a vodi i projekte za apsolutno najzahtjevnijeg klijenta, samu agenciju Señor. Za nju kažu da prepoznaje trendove u industriji prije nego postanu trendovi, zna za svaku moguću aplikaciju na svijetu, i kad bi opet štampali vizitke, na Nininoj bi kao titulu istakli The Coolness Consultant. U slobodno vrijeme vrlo uspješno DJira na Radiju 101, ali i na partyjima pod imenom Nifty Nina. Bez obzira tražite li preporuku kako iskoristiti digital u kampanji ili u kojem noćnom klubu dočekati zoru, Nina is your girl.

Nakon što smo proglašeni najboljom agencijom u regiji na BalCannesu, iz HURE su porazgovarali s našim vrlo kreativnim direktorom Vanjom. Što su ga pitali, što misli o nagradama te kako smo promo članak pretvorili u igralište iz kojeg je izrastao novi Señorov kritički projekt, čitajte niže u tekstu i obavezno javite kojom ste se vi nagradom okitili.

Priča se da slika vrijedi 1000 riječi. Mi znamo bar nekoliko kopića koji se kunu u svoje nagrade za copywritera godine da tomu nije tako. Ali, isti bi se bez dileme složili da Damirove ilustracije govore sto jezika. Zato, kad je umjesto napisanog bloga predao izbor svojih ilustracija, nije bilo druge nego da potvrde: šutnja je ponekad zaista zlato.

Kada zamišljate kreativce u advertising agencijama vjerojatno zamišljate kombinaciju Hunter S. Thompsona i Jacksona Pollocka, ekipu na teškim opijatima koji u naletima ludila pišu scenarije i manično skiciraju novu ambalažu za vaš omiljeni šampon. I bili biste u pravu. Točno tako izgleda svaki radni dan u Señoru. Ali osim što se bavimo kreativnim egzekucijama i komunikacijom, postoji još jedan dio procesa, po mom mišljenju najzanimljiviji, koji svemu tome prethodi.

S posljednjih smo se Dana komunikacija vratili s čak pet nagrada za Iskon: zlatom i srebrom u telekomunikacijama, brončanim Effijem, nagradom za kampanju godine i titulom oglašivača godine. Možda bi ovaj rezultat i začudio da nije nastavak kontinuirane dominacije u telekom oglašavanju zadnjih nekoliko godina. Ova je suradnja i svojevrstan fenomen; dosad je svaka naša kampanja s Iskonom nagrađena; uz zlata i srebra na Ideji X, dodajmo prošlogodišnji zlatni Effie, posebno priznanje za najbolji copywriting i Balcannes. Dobar povod da pogledamo vam otkrijemo sve tajne ove uspješne kreativno-poslovne veze.

Kad bi mi zavrnuli rukom da moram reći nešto pozitivno o predizbornim plakatima, rekao bih da su pošteni i u skladu s programima koje stranke nude svojim biračima: mahom bezidejni, nemaštoviti, klišeizirani i često amaterski. Bez snažnih poruka, dvije najjače stranke, najprofesionalnije su u vizualnom dijelu, ostatak društva izgleda kao da je plakate složio s generičkim stock elementima u nekom free online programu za grafički dizajn. U nezadovoljstvu koje je ovladalo hrvatskim građanima, velike stranke traže povjerenje u nastavak ciljeva koje nejasno zacrtavaju, a izazivači zazivaju promjene za koje nikome nije jasno kako će ih ostvariti. Čini se da se više obraćaju mlađima, valjda u preobraćanje starijih nitko ne polaže nadu. Netko će reći da je izvedba plakata nebitna, ali ja se pitam kako će netko tko nije u stanju privući i angažirati stručnjake da mu pomognu doći na vlast, pronaći stručnjake da mu pomognu oko rješavanje nezaposlenosti, fiskalne politike ili nuklearnih elektrana. Na sceni gdje se svi kunu u stručnjake kojima su okruženi i plakati su ogledalo profesionalnosti i izvrsnosti koju ulažu u posao kojim se bave ili žele baviti.

Je li billboardima zaista odzvonilo? Ima li u medijskom mixu mjesta i za ulične ili samo online bannere? I dokle je to došlo da na MIXX-u pobjeđuju outdoor kampanje?! U posljednje se vrijeme vode potpuno promašene online vs. offline rasprave: što je bolje i gdje uložiti budžete? Kampanja Reci to glasno agencije Señor dobar je primjer kako publika živi u oba svijeta te kako kampanje, da bi bile uspješne, moraju uspješno integrirati to dvoje.